U OVOM SELU ŽIVELI SU STOGODIŠNJACI: Ali u tom mestu ima HRAST pred čijom tajnom svi ostaju nemi
Dana
2 min read
U istočnohercegovačkom selu Bančići pored Ljubinja, poznatom po meštanima koji doživljavaju dugu i zdravu starost, vekovima zeleni hrast krije tajnu pred kojom i botaničari ostaju nemi.
Verovali ili ne, ali na području sela Bančići kod Ljubinja postoji stoljetni hrast čiji listovi nikada ne žute i ne opadaju. Za ovo listopadno drvo, kome je teško proceniti godine starosti, vezuje se još jedna neverovatna zanimljivost: – i najstariji ljudi ga pamte da je uvek istih dimenzija i da se ne da umnožiti.
Selo Bančići leži na krševitom području desetak kilometara zapadno od istočnohercegovačke varošice Ljubinja i mnogi znatiželjnici dolaze ovamo da se uvjere u ovaj prirodni fenomen o kojem je sedamdesetih godina prošlog stoljeća prvi pisao dr Ljuba Mihić, geograf i turizmolog. Zeleni dub je u nekoliko navrata bio predmet ispitivanja stručnjaka, ali niko još nije otkrio pouzdani uzrok njegovog “večnog” zelenila.
U narodu se vjeruje da bi onoga ko ovaj hrast ošteti snašlo veliko zlo, pa se pravila o nediranju zelenog hrasta već stotinama godina svi pridržavaju. Narod ga smatra svetim drvetom.
Neđo Turanjanin priča sa kolena na koleno prenosi se predaja koja kazuje da se u proputovanju kroz ovaj kraj pod stablom duba odmarao Sveti Sava, koji se nakon letnjeg sna prenuo osetivši novu snagu u nogama i kazao: “Kad si ti mene svojim hladom odmorio, da Bog da uvijek bio svjež i zelen!’
Selo stogodišnjaka
Svojevremeno selo Bančići je bilo poznato po stogodišnjacima. O tajnama dugog života ovdašnjeg čoveka hroničari zabilježiše da je početkom dvadesetog veka u 54 domaćinstva bilo više od 500 seljana. Šezdeset i prve, deset dimnjaka više, ali i stotinu duša manje nego li pedeset godina ranije. U istom period preko 90 leta živelo je 115 Bančićana.
Mara Betegalo i Danica Budimčić doživjele su 110, Đuro Samopjan 112, Risto Kalajdžić 113 godina. Miloš Pupić umro je u 124, a Todor Bukvić u 125. godini.
Ljudsku dugovečnost Bančićani su nasleđivali genetskom linijom, a pored mleka i mlečnih proizvoda u njihovoj ishrani dominirali su ječmene čorbe, prijesnac, cicvara, prebenik, pura, ćerškek, bijeli luk, raštika, repa, med.
