Sama snaga udara uzrokovala je pucanje stakla na prozorima kuća, a neki su pomislili i da je riječ o početku ratnog napada.

Iz kratera je navirala kipuća voda

Meteorit je iza sebe ostavio krater širok 30, a dubok 4,5 metara. Ono što se isprva činilo kao običan pad meteorita, ubrzo je postalo puno bizarnije.

Dolaskom na mjesto pada seljani su uočili duboki krater koji je posljedica pada nebeskog tijela na Zemlju. Ubrzo nakon praska većina stanovnika počela je povraćati i imati nesnosne glavobolje iz nepoznatog razloga.

– Kipuća voda izlazila je iz goleme rupe. Mještani su šokirani i uvjereni su da su oboljeli od misteriozne bolesti – rekao je šef lokalne policije Marco Limache.

Čak se i njegov tim od sedam policajaca koji je izašao na teren razbolio te su ih s maskama kisika na licu prebacili u bolnicu. Iz kratera se širio neobičan i neidentificirani plin.

Oboljelo je oko 200 ljudi, a simptomi su ukazivali na misterioznu bolest nepoznatog porijekla. Iskusili su proljev, povraćanje, glavobolje, mučninu i različite kožne osipe i iritacije.

Svjedoci su tvrdili kako je neobično “vrenje blata” u krateru trajalo oko pola sata.

Životinje su odbijale jesti

Inženjer iz peruanskog Nuklearnog instituta Renan Ramirez izjavio je da tim znanstvenika na mjestu pada nije otkrio radijaciju te je potvrdio da krater nije stvorio pad satelita. Uzrok bolesti koja je pogodila lokalno stanovništvo mogao bi biti sumpor, arsen ili neki drugi otrov, koji su se pomiješali na visokoj temperaturi nakon udara meteorita, objasnio je Ramirez.

Pare koje su izlazile iz kratera bile su tako jake da je jedan znanstvenik rekao kako je osjetio iritaciju u nosu i grlu iako je nosio zaštitnu masku.

Nestor Quispe, gradonačelnik obližnjega grada Desaguaderoa, rekao je da je pružena liječnička pomoć oko 200 stanovnika sela. Stanovništvo je prijavilo i promjenu ponašanja među stokom i ovcama koje se “ponašaju čudno i odbijaju jesti”.

Danas, deset godina nakon pada meteorita, znanstvenici su uvjereni kako je zdravstvene probleme uzrokovao arsen.

Astrobiolog iz NASA-e Richard Hoover 2011. je objavio izvještaj u kojem je naveo kako je na tri meteorita pronašao fosilizirane bakterije, za koje je uvjeren da ne potječu sa Zemlje. Iako su reakcije na to bile skepticizam, uskoro su mu se pridružili i drugi znanstvenici s tzv. dokazima o panspermiji, odnosno širenju života kroz svemir.

Život je pao iz svemira?

Panspermia Cosmica termin je koji jednostavno rečeno znači da je život na Zemlji zapravo “pao” negdje iz svemira. Prvi koji je tako nešto zaključio bio je filozof iz petog stoljeća, Anaksagora. On je govorio o “svuda posijanom sjemenu” koje je nastanilo kako mrtve tvari, tako i živa bića.

Godine 1992. jedna naftna kompanija je prilikom iskopavanja na platformi smještenoj na kopnu na zapadu Australije pronašla ostatke stijene, 3.000 metara ispod nivoa oceana. Uzorci su odneseni na analizu na sveučilište u Queenslandu. Istraživačka ekipa na čelu sa geologinjom Phillipom Uwins nije pronašla naftu, već nešto što će poljuljati temelje biologije – žive organizme.

Na mikroskopu su ugledali veliki broj neke vrste vlakana koja su bila 10 puta manja od najmanje poznate bakterije. Uzgajanjem u laboratoriju otkriveno je kako se neobična bića razmnožavaju neuobičajeno brzo. Za istraživačku ekipu nije bilo nikakve sumnje, pronašli su novi oblik života koji su nazvali nanobakterije kako bi ih razlikovali od klasičnih mikroba.

Vrlo je zanimljivo kako su izgledom i veličinom nanobakterije vrlo slične misterioznoj strukturi koja je pronađena na meteoritu ALH840001 koji je NASA-ina ekipa istražitelja identificirala kao moguće fosilizirane ostatke nekih primitivnih organizama s Marsa.

Neki sumnjičavi mikrobiolozi ne vjeruju kako su nanobakterije zaista žive te smatraju kako su premalene da bi zaista posjedovale DNK, ali vjeruju kako bi njihovo otkriće zaista moglo objasniti nastanak života na Zemlji i pomoći naći odgovore na pitanja koja već stoljećima intrigiraju čovječanstvo.