“Prisežem da ću djelovati u skladu s ustavom i ispunjavati svoju dužnost kao simbol države i jedinstva naroda”, kazao je Naruhito pred oko 2000 gostiju, uključujući i britanskog princa Charlesa.

Naruhito, prvi car rođen nakon Drugog svjetskog rata i prvi kojeg su roditelji odgojili osobno. Javna parada u povodu njegove krunidbe odgođena je za sljedeći mjesec kako bi vlada imala dovoljno vremena sanirati posljedice razornog tajfuna Hagibis koji je prije 10 dana u Japanu pobio 80 ljudi.

Naruhito je okrunjen u carskoj palači na svečanosti “Sokui no Rei”, takvoj da s kojom se ne može mjeriti niti jedna druga krunidba u svijetu. Funkcija japanskog cara uglavnom je protokolarna i stvar je tradicije, unatoč tome što je njegov ugled među građanima Japana koji drže do takvih stvari, umalo u razini božanskog. Nakon bezuvjetne kapitulacije carskog Japana u Drugom svjetskom ratu, radikalno su srezane carske ovlasti i njegovo bogatstvo.

Prema procjeni iz 2017. donedavni car Akihito posjeduje 40 milijuna dolara vrijednosti, a prema procjeni iz 2003., cijela japanska carska obitelj posjeduje nekretnine, ima novac na računima i druge vrijednosti od ukupno 240 milijuna dolara. Koliko Japan kao unitarna parlamentarna ustavna monarhija godišnje izdvaja za carsku obitelj, nije poznato.

Božica ih poslala s neba da donesu mir

Službeno, ceremonija ustoličenja Naruhita u carskoj palači počela je u trenutku kad su s prednjeg dijela prijestolja na kojem je sjedio Naruhito, a pored njega njegova supruga, razmaknuti ljubičasti zastori. Naruhito je bio odjeven u carsku odjeću boje cigle, isto onako kako je bio odjeven njegov otac na svojoj inauguraciji 1990. Masako je bila odjevena u bijelo s karakterističnom tradicionalnom frizurom.

Rekao je da se nada da će čovječanstvo u cijelom svijetu imati mir, da uvijek misli na svoj narod, na svoju zemlju, za koje se nada da će pridonijeti prijateljstvu, miru i blagostanju cijelog svijeta. Potom je pred cara stupio premijer Japana Shinzo Abe, pročitao svoj govor i potom uzviknuo: “Neka nam dugo živi car!”, uz podizanje ruku. Posebnu pažnju medija i iz Japana i iz cijelog svijeta izazvale su tri kutije s carskim regalijama koje do sada, lako moguće, nikada nije vidio čak niti sam Naruhito.

Riječ je o predmetima koji su pripadali još prvom caru Japana Jimmuu, koji je prema legendi vladao od 9. travnja 660. prije Nove ere do 11. veljače 585. prije Nove ere. To bi značilo da je riječ o svetim carskim predmetima starima čak 2700 godina, zbog čega je pristup tim predmetima dopušten, osim caru osobno, možda tek još kojoj osobi iz najbliže blizine cara.

Zbog takve prirode carskih regalija, “Tri sveta blaga Japana”, neki su mediji čak špekulirali da su tri tamne kutije presvučene tkaninom, koje su ekstremno pažljivo nosila trojica pripadnika carske svite, koja inače broji nešto više od 1000 ljudi, zapravo bile prazne. Kao mjera sigurnosti. Ono što se zna jest da je unutra riječ o, prvo, maču “Kusanagi” kao simbolu hrabrosti, drugo, o zrcalu “Yata no Kagami” kao simbolu mudrosti i, treće, o dragulju Yasakani no Magatama kao simbolu dobrote.

Fotografije ovih predmeta, skoro je sigurno da ne postoje. A ako postoji kakav crtež načinjen iz prve ruke, skoro je sigurno da nikada nije napustio carsku palaču. Ipak, oko toga kako bi ti predmeti mogli izgledati, odnosno kako otprilike najvjerojatnije izgledaju prema njihovoj poznatoj ili pretpostavljenoj povijesti, postoji okvirni konsenzus i to nije tajna.

Ali, točan uvid u njihov izgled nemoguće je dobiti i, što se tiče japanskih tradicionalista, to bi značilo da je svetost tih predmeta nestala, posebno ako bi kome uspjelo ukrasti ih. Ti predmeti u tradiciji japanskih careva predstavljaju ono što u europskoj tradiciji predstavljaju kruna i žezlo. Najranije potvrđeno spominjanje ovih predmeta potječe iz Srednjeg vijeka, ali prema legendi njihovo je porijeklo božansko.

Legenda navodi da je šintoistička božica sunca Amaterasu ove predmete predala svom unuku Ninigiju kad se ovaj s neba spuštao u Japan kako bi mu donio mir. A Ninigi je, opet prema predaji, predak prvog cara Jimmua. Ono što nije stvar mitologije, nego povijesti, sudbina je originalnih predmeta carske moći tijekom stoljeća. Dio povjesničara smatra da je ogledalo oštećeno ili čak i uništeno u požaru iz 11. stoljeća, te da su od originala ostali tek komadi koji se nalaze u svetištu Ise-jingu.

Za mač i dragulj je pak rašireno mišljenje među stručnjacima da su originalni primjerci izgubljeni na moru tijekom pomorske bitke iz 1185. u ratu sukobljenih klanova.

Dio povjesničara smatra da postoje dokazi da su izgubljeni sveti predmeti naknadno pronađeni na morskom dnu, da su ih Japanci tog doba požrtvovno tražili uopće nema sumnje, dok drugi dio povjesničara smatra da je katastrofa s gubitkom mača izbjegnuta naprosto tako što je samurajski klan Taira, koji je tada čuvao te predmete, a car Antoku imao samo osam godina, imao dovoljno lukavo vodstvo da se ne zafrkavaju s odlaskom u bitku s originalima, nego s replikama.

Sekularizacija Japana

Neposredno prije službenog proglašenja carem, Naruhito je u bijeloj odjeći posjetio šintoističko svetište u carskoj palači i pomolio se. Proglašenju 126. cara Japana prisustvovali su državnici i monarsi iz cijelog svijeta. Naruhito je, inače, nasljednik carske loze koja se neprekinuto održala 14. stoljeća.

Unatoč tome, car u Japanu ne predstavlja državni vrh, nego simbol države, za razliku od, primjerice, Elizabete II, a posebno od zaljevskih monarhija, među kojima ima i takvih s elementima tiranije, ili drugih.

Naruhito će, po svemu sudeći, nastaviti djelo svog oca koji je carsku figuru približio Japancima. Primjerice, kada se 15. kolovoza 1945. točno u podne car Hirohito preko radija obratio svojim podanicima, proglašavajući i objašnjavajući kapitulaciju Imperijalnog Japana, bio je to Japancima apsolutni šok jer nikada ranije nisu čuli njegov glas, većina ih nikada nije vidjela niti njegov lik. Dojam koji su na njih tada ostavile Hirohitove riječi bile su kao da su od samog boga.

I fanatični otpor Japanaca, doslovno do posljednje kapi krvi, do posljednjeg čovjeka, djeteta, u trenutku se pretvorio u predaju. Nasuprot tome, car Akihito vladao je kao prvi japanski car koji se oženio suprugom koja ne potječe iz kraljevske loze, koji se često obraćao Japancima preko televizije, koji je kao otac bio direktno i jako posvećen odgoju svoje djece, konačno, on je u modernoj povijesti Japana prvi koji se povukao u mirovinu.

Njegov sin Naruhito na prijestolje je stupio kao prvi u kompletnoj povijesti Japana, dakle 14. stoljeća svojih predaka careva, odnosno prema predaji čak 2700 godina od legendarnog prvog cara, koji se školovao u inozemstvu. Obećao je da će nastaviti približavanje cara svojim uvjetno rečeno podanicima, odnosno da će nastaviti proces koji se može slobodno nazvati sekularizacijom i demokratizacijom japanske tradicije.