Južno od glavnog grada Meksika, između kanala Xochimico nalazi se mjesto s tužnom pričom i nikad nije imalo namjeru biti turističko odredište. Zove se Isla de las Munecas –  Otok lutaka.

Zapravo je riječ o jezeru nedaleko glavnog meksičkog grada Ciudad de Mexica, a otok je zapravo poluotok u sklopu eko-parka.

Posvećena je izgubljenoj duši siromašne djevojčice koja je prerano izgubila život u čudnim okolnostima.

Područje je nastanjeno s tisućama ljudi, ali ovaj mali otok je dom stotinama lutaka koje vise s drveća i djeluju zastrašujuće jer su im iskopane oči, otkinuti udovi i iščupane glave.

 

Lutke djeluju stravično čak i tijekom dnevnog svjetla, ali jezu izazivaju naročito u sumrak i noću.Kaže se da je prije mnogo godina na ovom otoku pronađeno tijelo djevojke koja se utopila pod nerazjašnjenim okolnostima, a lutke su opsjednute njezinim duhom.

Lokalna legenda kaže da lutke okreću glave, pokreću udove, pa čak i otvaraju oči.

Neki svjedoci tvrde da su čuli da lutke međusobno razgovaraju šaptom, dok drugi koji su plovili brodom oko otoka, tvrde da su ih lutke mamile da stupe na otok.

Don Julian Santana Barrera bio je zadužen da se brine o otoku. Priča se da je upravo on pronašao malu djevojčicu koja se ovdje utopila pod misterioznim okolnostima, a on je stigao prekasno da joj spasi život jer je već bila mrtva.

Ubrzo nakon toga Julian je pronašao lutku koja je plutala blizu mjesta njezine pogibije, pa je zaključio da je lutka pripadala djevojčici.

Uzeo je lutku i stavio ju na granu stabla u znak sjećanja na nesretno poginulu djevojčicu.

Neki čak sumnjaju u tu priču i misle da je Julian izmislio priču o utopljenoj djevojčici da bi si skratio duge samotničke sate provedene na otoku.

Juliana je vjerojatno progonila prča o djevojčici pa je počeo po stablima vješati sve više lutaka ne bi li, kako je rekao, smirio njezin duh i ugodio mu.

Uskoro je, kaže Julian, shvatio da su same lutke bile opsjednute duhovima mrtvih djevojaka pa je nastavio sakupljati lutke i vješati ih po stablima, tako da sad sakupljati jezive lutke koje ih vise po čitavom otoku.

Oni koji ga poznaju otprije, kažu da se on, potaknut nevidljivom silom, potpuno promijenio i da ga je događaj s djevojčicom i grižnja savjesti što ju nije uspio spasiti, jako potresla i obilježila njegov život.

Nakon što je 50 godina sakupljao lutke i vješajući ih po stablima, i Julian je pronađen mrtav točno na istom mjestu na kojem je navodno pronašao utopljenu djevojčicu.

Okolno stanovništvo vjeruje da se Julian pridružio drugim duhovima otoka.

Mještani su vrlo uvjereni da je Isla de las Munecas začarano mjesto. Nakon Julianove smrti 2001. godine mjesto je postalo turistička atrakcija na koje posjetitelji donose lutke. Otok i njegova priča postali su poznati širom svijeta, o mjestu su napisani mnogi novinski tekstovi i snimljene emisije.

Od smrti Juliana, otok je postao vrlo poznat i čak je bio predstavljen u mnogim člancima, pa čak i TV emisijama.

24sata.hr